Osnovni način komunikacije među ljudima je govor, a preduvjeti za njegov razvoj su: dobro zdravlje, uredno razvijeni govorni organi, uredan sluh, uredan intelektualni razvoj te stimulativno okruženje. Usvajanje jezika jedno je od velikih dostignuća tijekom prvih godina života. Najintenzivniji razvoj jezika i govora događa se u prve tri godine života, kada dijete prolazi kroz faze od prvoga krika, glasanja, do kompetentnog sudjelovanja u razgovoru u kojem govorom može izraziti svoje potrebe, želje, osjećaje, stavove. Obično djeca jezik usvajaju lako, bez napora njih samih i njima bliskih osoba, Ako to nije tako, ulazimo u područje različitih odstupanja u razvoju jezika. Tijek razvoja jezika i govora vrlo je snažan pokazatelj ukupnog djetetovog razvoja no na njega mogu negativno utjecati mnogi rizični faktori: prijevremeno rođenje, niska porođajna težina, oštećenje sluha, moždana krvarenja, zanemarivanje djeteta, te niz drugih stanja.
Kroz zadnjih nekoliko godina odgojitelji i stručni suradnici u dječjem vrtiću primijetili su velik porast jezično govornih teškoća djece rane i predškolske dobi koji zahtijevaju upućivanje kod stručnjaka – logopeda. Najčešći razlog tomu je i prekomjerna izloženost djece elektroničkim medijima te nam djeca češće progovaraju na engleskom jeziku dok još nisu usvojili materinji jezik.
Često čujemo pri upisivanju djeteta u vrtić kako je roditeljima cilj da dijete progovori. Dječji vrtić pruža svakome djetetu poticajnu sredinu za razvoj svih njegovih potencijala, no odgojitelji nisu stručnjaci za razvoj govora djeteta. Oni mu pružaju dobar govorni model, no nisu osposobljeni za ispravljanje jezično govornih poteškoća djeteta.
Kada dijete kasni u usvajanju jezika i govora, roditelji najprije uspoređuju govor svoga djeteta s govorom vršnjaka, donose zaključke, skloni su čekati da dijete sazrijevanjem preraste probleme. Ali rano prepoznavanje, pojačano stimuliranje i rane intervencije sprječavaju nastanak poremećaja koji negativno utječu na cjelokupni djetetov razvoj.
Najčešće zablude vezane uz kasnije progovaranja djeteta:
- On je lijen, sve razumije, ali ne želi govoriti.
- Progovorit će on već, samo je malo tvrdoglav.
- Tako je i njegov tata kasnije počeo pričati, a gledajte, sad je sve u redu.
Najučestaliji govorni poremećaji u predškolskoj dobi su poremećaji izgovora koji mogu biti jako simpatični, smiješni i zanimljivi roditeljima i sredini. Neki se roditelji zavaravaju da će se takve greške ispraviti same od sebe odrastanjem.
Djetetov govor treba pravovremeno i primjereno poticati, pa se djetetu treba obraćati ispravno govoreći. Pogrešno je ispravljati ga i inzistirati da papagajski ponavlja riječi, fraze i rečenice. Ako smo mu dobar govorni model, dijete će samo, kada bude spremno početi oponašati, upotrebljavati ispravne ili nove riječi.
Kako prepoznati poremećaje izgovora?
1.Izostavljanje ili nečujna realizacija glasa – omisija
Dijete ne može izgovoriti neki glas: npr. umjesto RIBA dijete izgovara IBA, umjesto KRAVA – KAVA.
- Zamjena glasa – supstitucija
Dijete glas ili skupinu glasova koju ne može izgovoriti zamjenjuje drugim glasom: npr. umjesto ŠUMA dijete izgovara SUMA, ili umjesto RUKA – LUKA, JUKA.
- Nepravilno izgovaranje glasa ili skupine glasova – distorzija
Dijete izgovara glasove ali njihova zvukovna realizacija odstupa od standardnog izgovora, npr. jako umekšano Š/Č/Ž, ili francuski (grleni) izgovor glasa R.
Spomenuti poremećaji izgovora mogu biti:
- Sustavni: dijete u svom govoru uvijek, na isti način radi određene pogreške, bilo da je to izostavljanje, zamjena ili nepravilan izgovor nekog glasa.
- Nesustavni: dijete nesustavno, ne uvijek i ne na isti način, radi pogreške u izgovoru glasova (zamjenjuje, izostavlja, dodaje ili krivo izgovara pojedine glasove), iako te iste glasove može u pojedinim situacijama i pravilno izgovoriti.
Nesustavne greške izgovora mogu pratiti rani govorni razvoj, pa ako nisu prečeste u govoru djeteta smatraju se dijelom normalnog govornog razvoja do četvrte godine. Ostanu li nesustavne greške izgovora i nakon četvrte godine života, možemo govoriti o leksičkoj dislaliji ili nesigurnoj slici riječi.
Dijete na primjer:
- Izostavlja slogove ili glasove u riječima (CRVENKAPICA-KAPICA)
- Dodaje slogove ili glasove u riječima (LOKOMOTIVA-LOKOMOKOTIVA)
- Zamjenjuje mjesto slogovima i glasovima u riječi (POKLOPAC-KLOPOPAC)
Glasove dijelimo na nekoliko glasovnih skupina, a poremećaj izgovora najčešće zahvaća cijelu glasovnu skupinu.
Prema glasovnim skupinama razlikujemo slijedeće poremećaje:
- sigmatizam: poremećaj izgovora glasova S Z C, Š Ž Č Ć, DŽ Đ (najučestaliji poremećaj glasova). Glasovi iz ove skupine mogu zamijenjeni međusobno ili drugim glasovima, najčešće glasovima T i D.
- rotacizam: poremećaj izgovora glasa R
- lambdacizam: poremećaj izgovora glasova L i LJ
- kapacizam i gamacizam: poremećaj izgovora glasova K i G. Najčešće je K zamijenjeno glasom T, a G je zamijenjeno glasom D.
- tetacizam i deltacizam: poremećaj izgovora glasova T i D
- etacizam: poremećaj izgovora glasa E. To je jedini samoglasnik koji može biti poremećen, a upućuje na moguća blaga centralna oštećenja.
Usvajanje izgovora glasova odvija se po “ustaljenom redu”, odnosno po razvojnoj liniji. To znači da se neki glasovi usvajaju ranije od ostalih. Glasovi koji su motorički i akustički jednostavniji za izvedbu javljaju se ranije u izgovoru, dok se izgovor onih složenijih “izoštrava” dugo. Tako bi dijete od tri godine trebalo ispravno izgovarati sve vokale, te glasove J, F, V, H, L, dok bi do četvrte godine uz navedene trebalo ispravno izgovarati i glasove S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ, LJ, NJ. Glasovi L i R se javljaju najkasnije i nepravilan izgovor se može tolerirati do dobi od četiri i pol godine. Do pete godine dijete bi sve glasove trebalo izgovarati ispravno.
Postoje i pravilnosti u razvoju/pojavi glasova i glasovnih skupina -stoga je bitno okvirno doba za toleranciju pogreške.
| Pravilan izgovor glasova: | očekujemo kod djeteta u dobi od: |
| A E I O U P B T D K G M N V L F H J | 3 – 3, 5 godina |
| S Z C LJ NJ R | 4 – 4, 5 godina |
| Š Ž Č DŽ Đ Ć Č | 5 – 5, 5 godina |
Dijete starije od 5,5 godina trebalo bi pravilno izgovarati sve glasove našeg izgovornog sustava!
Što vi kao roditelj možete učiniti?
- Uočite li poteškoće kod djeteta, potražite pomoć stručnjaka – logopeda. Stručna logopedska pomoć podrazumijeva niz specijaliziranih metoda i postupaka s ciljem korekcije poremećaja izgovora kod djeteta uz savjetodavni rad s roditeljima. Logopedsku terapiju s djetetom je potrebno početi što ranije.
- Ne ispravljajte dijete i ne inzistirajte da suhoparno, ponavlja za vama riječi, fraze i rečenice.
- Puno ponavljajte pojedine riječi u različitim oblicima bez obzira što ih dijete još ne upotrebljava.
- Pravilno govorite djetetu, ne strogo i ozbiljno kao odraslome, ali svakako ne iskrivljavajte izgovor glasova kada mu se obraćate (budite dobar govorni model).
- Razgovarajte sa djetetom o svemu što trenutačno radite s njim.
- Dok zajedno čitate ili listate knjigu/slikovnicu imenujte likove, opisujte slike, prepričavajte događaje, potičite dijete da čini isto.
- Igrajte se jezičnih igara.
- Imenujte povrće i voće u trgovinama, objašnjavajte što činite dok kuhate ručak ili čistite sobu, pokazujte predmete oko kuće ili dok se vozite, ukazujte i tumačite zvukove koji se čuju oko vas.
- Postavljajte pitanja i tražite da vam dijete odgovori ( čak i ako ne razumije ili ne može odgovoriti) – učinite to umjesto njega.
- Upravljajte vremenom koje dijete provede pred ekranom (za dijete do 3 godine života uopće nije preporučeno provoditi vrijeme pred ekranima) koje ne treba prelaziti više od 30 minuta te neka to budu sadržaji dobno primjereni djetetu i na hrvatskom jeziku.
