Nisu samo pohvale ili pokude ono što odlučuje o razini samopouzdanja kod djeteta. Postoje i drugi važni načini pomoću kojih utječemo na našu djecu, posebno način na koji izričemo upute i naredbe, odnosno odabirom negativnih ili pozitivnih riječi.
Kad ste sa svojom djecom imate ogromnu mogućnost da ih usmjerite prema pozitivnim i korisnim podatcima koje vaša djeca mogu usvojiti, a koji će im cijeli život biti od pomoći i koristi.
Djeca uče kako će se ponašati i djelovati prema onome kako ih mi vidimo i objašnjavamo svojim riječima, zato se isplati kad su te riječi poticajne.
Npr. djetetu najčešće kažemo: “Nemoj se danas potući u vrtiću !”, ali isto tako možemo reći: “Želim ti da se danas dobro provedeš u vrtiću i da se igraš s djecom koja su ti draga”.
Kažete li djetetu : “Nemoj pasti s drveta !”, ono mora misliti na dvije stvari “nemoj” i “pasti s drveta”. Budući da smo upotrijebili te riječi, one odmah stvaraju sliku. Ono na što mislimo odmah iskušavamo. Veća je vjerojatnost da će s drveta pasti dijete koje si u glavi zamisli taj pad. Mnogo je bolje kažete li: “Čvrsto se drži za drvo.”, ili “Pazi što radiš”.
Svaki dan imate bezbroj prilika da pravilno postupite. Bolje je i pametnije reći: “Ostani pokraj mene na pločniku”, nego: “Nemoj izletjeti na kolnik.”, tako dijete može sebi predočiti što treba, a ne što ne treba činiti.
Djetetu dajte jasne upute kako treba pravilno postupiti. Djeca ne znaju uvijek kako se trebaju čuvati, zato neka vaše naredbe budu određene.Izricanjem pozitivnih rečenica naučit ćete svoje dijete da razmišlja i djeluje pozitivno, da osjeti da je sposobno snaći se u raznim prilikama budući da zna kako mora postupiti, a ne opterećuje se time što ne smije učiniti.
