Kad su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori ispod očekivane razine s obzirom na dob govorimo o kašnjenju u jezično-govornom razvoju. Ovo kašnjenje može biti individualna razvojna karakteristika, ali i ukazivati na moguće postojanje teškoća. Među djecom postoje velike razlike u tempu i načinu na koji se razvija njihov jezik i govor. Dijete usvaja jezik ovisno o svojim fizičkim i psihičkim sposobnosti i potrebama.
Jezične vještine, pored same govorne produkcije, podrazumijevaju i motoričko planiranje i koordinaciju mišića govornog aparata, slušnu percepciju i diskriminaciju, vještine pamćenja i zadržavanja pažnje. Da bi dijete moglo proizvest glas, slog, riječ ili iskaz ono prvo mora imati svijest da se osobe, predmeti i aktivnosti u njegovoj okolini mogu imenovati, zatim ono pohranjuje usvojene nazive i stvara vlastiti mentalni rječnik. Tako kažemo da jezično razumijevanje uvijek prethodi jezičnoj proizvodnji. Kada dijete ima usvojenu riječ, ono treba moći motorički isplanirati i proizvesti riječ u kontekstu koji je prikladan. Glasovi koji su razvojno najjednostavniji za izgovor i prvi se javljaju su samoglasnici i suglasnici p,b,m,t,d,n. To objašnjava zašto dijete najčešće prvo izgovara riječi koje sadrže ove glasove (mama, baba, djeda). Izgovor riječi upotrebom prvih slogova riječi može biti uslijed slabije razvijene oralne motorike i/ili slušne percepcije.
Osim jezičnog izražavanja važna komponenta jezično – govornog razvoja je razumijevanje. Također je bitno kako i koliko dijete uspijeva smanjenu verbalnu ekspresiju nadopuniti upotrebom neverbalnih sredstva komunikacije (geste, facijalna ekspresija, pokreti tijela) i jasno prenijeti svoju poruku.
Ako niste sigurni u načine kako poticati djetetov jezično-govorni razvoj preporučamo da se obratite logopedu kako bi dobili upute o primjerenim strategijama poticanja.
